Posebno, najdraže odličje, sigurno je ovo koje dolazi od kolega, od staleža: od Udruženja dramskih umetnika, od pozorišta, od Muzeja pozorišne umetnosti. Veće je, tim pre, što je to odličje velikog glumca i barda Dobrice Milutinovića. Izlaskom njegovim na pozornicu osećao sam da se događa neka kataklizma, elementarna, jer je gledalište drhtalo. Kao glumac, hteo sam naprosto da sam za sebe imam jasnu situaciju. […] Smatrao sam, i smatram, da pozorište može da oplemeni čoveka, da ga obodri, da mu da snage da neke svoje mane popravi.