Majka je godinama živela sama, ali joj je Andrej jednog dana saopštio da je pronašao starački dom u kojem će, kako joj je objasnio, imati potrebnu negu, lekare i redovne obroke. Spakovala je najpotrebnije stvari i otišla sa njim, premda ju je posebno bolelo što se radi o istom sinu koji joj je kao dečak obećavao da je nikada neće ostaviti. Nakon što je završio potrebnu papirologiju, Andrej je majci rekao da mora da ode jer ga čeka posao. Na njoj je majčinim rukopisom stajala poruka namenjena upravo njemu: trebalo je da je otvori tek kada nje više ne bude ili kada zaista poželi da sazna istinu. Želela je da je se seti, pita kako je, sedne pored nje i ponovo počne da je doživljava kao svoju majku, a ne kao obavezu koje treba da se reši.