Tijekom Prvoga vatikanskoga koncila rabio se za označavanje tajne koju su trebali održavati koncilski oci, pa i kod pripreme Zakonika kanonskoga prava (ZKP) 1917. godine. Iste godine izraz »tajna Svetoga uficija« također je zamijenjen izrazom »papinska tajna«, a i norme o izboru biskupa iz 1972. također su se odnosile na papinsku tajnu. Za dotične sudske postupke u tim slučajevima norme su zahtijevale poštovanje papinske tajne, a također su predviđale kazne za one koji su je prekršili. Norme o papinskoj tajni sadržane u dokumentu »Secreta continere« koje je papa Pavao VI. odobrio 4. veljače 1974. navode: »U određenim pitanjima od veće važnosti potrebna je posebna tajna, nazvana papinska tajna, koja se mora čuvati s teškom obvezom.«