"Sport je poznat po fer pleju, naučite da primate udarce, očvrsnete na neki način, kao u vojsci. Tako sam ja odrastao u dvorištu, igrao košarku, u jednom trenutku me jedan veliki košarkaški znalac, brat Dude Ivkovića, Slobodan Piva Ivković, on nas je trenirao, od koga smo naučili mnogo i životne filozofije, ne samo košarkaške, prepoznao me je kao potencijal, imao sam pozive i iz Grčke, moj otac je to odbio. Ušao sam u prvi tim, ubacio me je Piva Ivković preko Dude, počeli su treninzi, dva puta dnevno, ja na završetku srednje škole, treniram dva puta dnevno, nije bilo kompatibilno. Jeste bila dilema u jednom trenutku, ja sam iskreni zaljubljenik u sport, mislim da nisam pogrešio, da bih manje pružio u sportu nego što sam u medicini, to je moje lično mišljenje", kaže Dugalić.